Malo rimsko kazalište
Ovo je moje viđenje kulturne, povijesne i prirodne baštine Istre: priče i zanimljivosti o kuhinji, filateliji, bilju, prošlosti, običajima, svakodnevici, pisane na hrvatskom, talijansklom, istrovenetskom, čakavskom.... Sa zahvalnošću ću primiti svaku sugestiju, ispravak, dopunu, novi materijal ili kritiku (koristite kontakt).
Sako dobro i ne zamirit.
Đanino Bubola
Sako dobro i ne zamirit.
Đanino Bubola
KUPOVINA KNJIGA
Knjige "Štorijice iz naših kraji", "Templari u Istri-I templari in Istria" i "Informacije strancu koji posjećuje Pulu" su rasprodane.
Dostupne su ostale moje knjige:
"Još enu da ti puvidan" (priče i anegdote na čakavici iz sela Kučibreg s prijevodom na hrvatski jezik),
"Štitonoša Bartold i tajna bijele ruže", roman za predadolescentnu djecu (napisan na hrvatskom i talijanskom jeziku te istrovenetskom dijalektu - s prijevodima u fusnotama na hrvatski jezik - destinacijski roman o Puli i Istri s naglaskom na običaje templara, ali i vrijednosti značajne za tinejdžere kako 13. tako i 21. stoljeća) ,
"Rječnik kupčansko-hrvatski i hrvatsko-kupčanski" dijalektalni je rječnik čakavskog idioma sela Kučibreg, najsjevernije istarske čakavske oaze. Riječi su prevedene na hrvatski standardni jezik i obrnuto. Rječnik sadrži i usporedbene elemente s gornjomiranskim i južnočakavskim dijalektom,
"Smo beli paržuneri" ratni put mog istarskog mladića od trenutka mobiloizacije u talijansku vojsku, do pada u englesko zarobljeništvo na Siciliji nakon iskrcavanja saveznika 1943., događaji iz Libije i Egipta, povratak u Dalmaciju s prekomorskim brigadama do kraja rata u Ljubljani;
"Informacije strancu koji posjećuje Poreč" također prijevod Kandlera iz 1845 (Cenni al forestiero che visita Parenzo).
"Povijesne bilješke o Motovunu" treći prijevod Kandlera, iz 1875. (Notizie storiche di Montona). Kao počasni građanin Motovuna, Kandler govori ne samo o povijesti i zanimljivostima Motovuna, već ovoga smještava u istarsku slagalicu koja je obrubljena Furlanijom i Panonijom, Julijskim alpama i Jadranom.
"Pad Nezakcija" roman o Histrima, isprepleten povijesnim činjenicama i maštom, govori o odnosima Histrijana i Histriota, njihovim ratovima s Rimljanima i padom glavnoga grada Nezakcija. Kroz četiri generacije Epulonove loze pratimo uspon i pad samostalnosti Histra te njihovo, skoro potpuno, istrebljenje.
Cijena knjiga po komadu je 15 eura osim "Informacije stancu koji posjećuje Poreč" čija cijena iznosi 12 eura i Rječnika koji košta 20 eura (plus preporučena poštarina, cca 3,20 eura). Knjige šaljem nakon što dobijem potvrdu uplate. Prodaja isključivo bezgotovinska s uplatom na moj tekući račun pri PBZ: HR1923400093219966588. Na uplatnicu napišite u opisu svoje ime i prezime te adresu (i/ili email) kako bih Vam izdao račun i dostavio knjige (model 00 ili 99, poziv na broj primatelja 12351489603) te knjigu/e koju kupujete.
Moji ostali podaci:
Đanino Bubola
Dobran Giordana 46, Šišan
52100 Pula
OIB 12351489603
Za bilo kakve informacije stojim Vam na raspolaganju, ctc [email protected]
Knjige "Štorijice iz naših kraji", "Templari u Istri-I templari in Istria" i "Informacije strancu koji posjećuje Pulu" su rasprodane.
Dostupne su ostale moje knjige:
"Još enu da ti puvidan" (priče i anegdote na čakavici iz sela Kučibreg s prijevodom na hrvatski jezik),
"Štitonoša Bartold i tajna bijele ruže", roman za predadolescentnu djecu (napisan na hrvatskom i talijanskom jeziku te istrovenetskom dijalektu - s prijevodima u fusnotama na hrvatski jezik - destinacijski roman o Puli i Istri s naglaskom na običaje templara, ali i vrijednosti značajne za tinejdžere kako 13. tako i 21. stoljeća) ,
"Rječnik kupčansko-hrvatski i hrvatsko-kupčanski" dijalektalni je rječnik čakavskog idioma sela Kučibreg, najsjevernije istarske čakavske oaze. Riječi su prevedene na hrvatski standardni jezik i obrnuto. Rječnik sadrži i usporedbene elemente s gornjomiranskim i južnočakavskim dijalektom,
"Smo beli paržuneri" ratni put mog istarskog mladića od trenutka mobiloizacije u talijansku vojsku, do pada u englesko zarobljeništvo na Siciliji nakon iskrcavanja saveznika 1943., događaji iz Libije i Egipta, povratak u Dalmaciju s prekomorskim brigadama do kraja rata u Ljubljani;
"Informacije strancu koji posjećuje Poreč" također prijevod Kandlera iz 1845 (Cenni al forestiero che visita Parenzo).
"Povijesne bilješke o Motovunu" treći prijevod Kandlera, iz 1875. (Notizie storiche di Montona). Kao počasni građanin Motovuna, Kandler govori ne samo o povijesti i zanimljivostima Motovuna, već ovoga smještava u istarsku slagalicu koja je obrubljena Furlanijom i Panonijom, Julijskim alpama i Jadranom.
"Pad Nezakcija" roman o Histrima, isprepleten povijesnim činjenicama i maštom, govori o odnosima Histrijana i Histriota, njihovim ratovima s Rimljanima i padom glavnoga grada Nezakcija. Kroz četiri generacije Epulonove loze pratimo uspon i pad samostalnosti Histra te njihovo, skoro potpuno, istrebljenje.
Cijena knjiga po komadu je 15 eura osim "Informacije stancu koji posjećuje Poreč" čija cijena iznosi 12 eura i Rječnika koji košta 20 eura (plus preporučena poštarina, cca 3,20 eura). Knjige šaljem nakon što dobijem potvrdu uplate. Prodaja isključivo bezgotovinska s uplatom na moj tekući račun pri PBZ: HR1923400093219966588. Na uplatnicu napišite u opisu svoje ime i prezime te adresu (i/ili email) kako bih Vam izdao račun i dostavio knjige (model 00 ili 99, poziv na broj primatelja 12351489603) te knjigu/e koju kupujete.
Moji ostali podaci:
Đanino Bubola
Dobran Giordana 46, Šišan
52100 Pula
OIB 12351489603
Za bilo kakve informacije stojim Vam na raspolaganju, ctc [email protected]
|
Toliko se ponosimo svojim zavičajem, Istrom, dičimo se da smo Istrijani, Istrani, Istrioti, Istrani ili kako god drukčije, a nismo se "našim" precima, Histrima, odužili nijednim književnim djelom. Histrima, koji su dva stoljeća prije pulske arene, Augustova hrama, Sergijeva slavoluka, kazališta i drugih spomenika rimske raskoši, imali svoje kraljevstvo, kralja, glavni grad, vjeru, hramove, gradili budućnost, dok se nad njima nije nadvio rimski orao. Ovaj roman, u spomen Histrima.
|
"Povijesne bilješke o Motovunu" je treći biser u Kandlerovoj nisci o Istri. Nakon povijesti i zanimljivosti o Poreču i Puli, Kandler se odužuje Motovunu za dato mu počasno građanstvo. No, Motovun je samo dio veće slike u kojoj je Istra u prvom planu. Piše o povijesti našeg poluotoka od mitskih Argonauta do propasti Serenissime, u granicama od Timave do Raše, ali u fokusu između Furlanije i Panonije, Julije i Liburnije. Podrobno govori o dolini rijeke Mirne, granicama u njoj, ali i o upravi i samoupravi grada Motovuna.
INTERPRETACIJSKE ŠETNJE PULOM
Prelijepi grad na sedam brežuljaka možete doživjeti na nekoliko načina: možete ga iščitavati kroz arhitekturu ili starine iz različitih razdoblja, očima botaničara, slijedeći njegov kazališni i filmski značaj, upoznavajući stradarij ili tražeći tragove književne povijesti i sadašnjosti. Upravo ovu potonju šetnju, književnu šetnju Pulom, u svom ću viđenju predstaviti u ponedjeljak 26. svibnja s polaskom ispred Gradske knjižnice i čitaonice Pula u 18 sati - dapače, GKČ je inicijator ove šetnje u okviru njenog programa Pula čita! Pridružite mi se, šetnja traje do sat i pol, a čut ćete mnogo zanimljivih detalja i kratke odlomke pulskih književnika ili autora koji su vezani s Pulom.
Kretanje gradom odvijat će se kao na mapi:
Prelijepi grad na sedam brežuljaka možete doživjeti na nekoliko načina: možete ga iščitavati kroz arhitekturu ili starine iz različitih razdoblja, očima botaničara, slijedeći njegov kazališni i filmski značaj, upoznavajući stradarij ili tražeći tragove književne povijesti i sadašnjosti. Upravo ovu potonju šetnju, književnu šetnju Pulom, u svom ću viđenju predstaviti u ponedjeljak 26. svibnja s polaskom ispred Gradske knjižnice i čitaonice Pula u 18 sati - dapače, GKČ je inicijator ove šetnje u okviru njenog programa Pula čita! Pridružite mi se, šetnja traje do sat i pol, a čut ćete mnogo zanimljivih detalja i kratke odlomke pulskih književnika ili autora koji su vezani s Pulom.
Kretanje gradom odvijat će se kao na mapi:
Obilježili smo i :
Svjetski dan poezije i Svjetski dan pripovijedanja
Zajednički program Uliksa i Gimnazije Pula
21. ožujka 2025
Svjetski dan knjige i autorskih prava te Dan hrvatske knjige (Noć knjige)
Zajednički program Uliksa i i Gimnazije Pula
25. travnja 2025.
Uliks, udruga likovnih i književnih stvaralaca Pule, i Gimnazija Pula zajedničkim programom u petak, 25. ožujka s početkom u 19 sati, obilježavaju Svjetski dan knjige i autorskih prava te Dan hrvatske knjige (Noć knjige) nastavljajući tako višegodišnju suradnju. U prigodnom programu književne večeri pod nazivom „O životinjama i ljudima“ učenici će gimnazije i članovi Uliksa čitati svoje autorske radove te pjesme i kraće prozne tekstove poznatih pjesnika i pisaca (među ostalim Črnje, Balote, Črljenice, Milovana te Baudelairea, Orwella, Kiplinga, Poea). Program je obogaćen i glazbenim intermezzima. Književna večer bit će održana u prostoru pulske galerije „Stari grad“, na adresi Kandlerova 14.
Fotografije za uspomenu sa završne književne večeri večeri u sezoni 2024/25. Mnogi su učenici maturanti i neće više sudjelovati u našim književnim manifestacijama, ali sam siguran da će njihovi nastupi biti i za njih lijepe uspomene.
Svjetski dan poezije i Svjetski dan pripovijedanja
Zajednički program Uliksa i Gimnazije Pula
21. ožujka 2025
Svjetski dan knjige i autorskih prava te Dan hrvatske knjige (Noć knjige)
Zajednički program Uliksa i i Gimnazije Pula
25. travnja 2025.
Uliks, udruga likovnih i književnih stvaralaca Pule, i Gimnazija Pula zajedničkim programom u petak, 25. ožujka s početkom u 19 sati, obilježavaju Svjetski dan knjige i autorskih prava te Dan hrvatske knjige (Noć knjige) nastavljajući tako višegodišnju suradnju. U prigodnom programu književne večeri pod nazivom „O životinjama i ljudima“ učenici će gimnazije i članovi Uliksa čitati svoje autorske radove te pjesme i kraće prozne tekstove poznatih pjesnika i pisaca (među ostalim Črnje, Balote, Črljenice, Milovana te Baudelairea, Orwella, Kiplinga, Poea). Program je obogaćen i glazbenim intermezzima. Književna večer bit će održana u prostoru pulske galerije „Stari grad“, na adresi Kandlerova 14.
Fotografije za uspomenu sa završne književne večeri večeri u sezoni 2024/25. Mnogi su učenici maturanti i neće više sudjelovati u našim književnim manifestacijama, ali sam siguran da će njihovi nastupi biti i za njih lijepe uspomene.
Književna večer 15. studenoga 2024
ULIKS i Gimnazija Pula
PRIČAJ MI...
To je bila Barbara Sabljak koja je pročitala tekst Petre Kovačić „Dobra večer dragi slušatelji“.
Dobra večer svima i dobrodošli na večerašnju književnu večer pod naslovom „PRIČAJ MI...“. Tako je bio naslovljen mjesec hrvatske knjige koji završava današnjim danom. Ja sam Đanino Bubola, član Uliksa, udruženja likovnih i književnih stvaralaca Pule, koji zajedno s Gimnazijom Pula ostvaruje književne večeri eto, zajedno, već devetu godinu i odmah zahvaljujem mladim autorima i interpretima bez kojih bi ove večeri bile daleko siromašnije kako u izvedbi tako i u promišljanjima, a zahvaljujem i članovima Uliksa, slikarima koji su ukrasili zidove naše radne, svečane i jedine prostorije.
Pokušavajući razmisliti koje bi bile najpogodnije riječi kojima bi vas uvukao u tematiku današnje književne večeri, a način je PRIČAJ MI..., kao prvo sam odlučio vam reći istinu: nećemo puno pričati, to smo odradili na prošloj književnoj večeri – mi smo uvijek korak ispred ostalih – ČITAJ MI... bio bi prikladniji večerašnji naziv. O čemu ćemo čitati? O odrastanju, tako sam sveobuhvatio teme koje su gimnazijalci pisali. U tim se godinama najviše piše o ljubavi, zar ne? Najviše se zbog nje i pati i patnju pretače u riječi - ali, ne večeras. Ljubav je samo usput spomenuta u par tekstova. Jer nemamo ni poezije večeras, a kakva je to ljubav koja nije ispisana i u stihovima? O ljubavi ćete čuti u pjesmama koje će izvesti trio mladih glazbenika, samo za danas osnovan, kako ne bismo završili ovu večer jadni, tužni, uplakani i balavi.
O ljubavi u prozi i poeziji kazivati ćemo u ožujku na Dan poezije i pripovijedanja, imamo puno dobrih radova. Večeras ne. Večeras su na repertoaru teške teme, ali ne tako ekstremne – ove, kao što su ubistvo, silovanje, rat, samoubistvo – ostavio sam za proljeće: kako prihvaćamo sebe, bol, smrt, rastanak, odlazak, strah, samoću, ništavilo, spleen, odrastanje ukratko, teške teme s kojima se mlade osobe svakodnevno susreću. I kada čujem da im netko kaže, a obično su to stariji: Ma daj, kakve ti probleme imaš, ne izmišljaj, sve ti je dano, na tebi je samo da učiš i dobiješ dobre ocjene, mi imamo probleme... Na tebi je samo da učiš i dobiješ dobre ocjene, kakvi problemi... Posivim, eto, posivio sam već davno.
Večeras ćemo čuti da su problemi, dvojbe, nesigurnosti itekako prisutni, svakodnevni pratioci i naših srednjoškolaca. No, kao što rekoh, ne želim temu odrastanja provesti samo u „bezizlaznom“ tonu, vidjet ćemo i scenske interpretacije i čuti nešto smiješnijih tekstova i tri glazbena broja s kojim će nas trio mladih razvedriti, a i završit ćemo u veselijem tonu.
Pa krenimo u ovu zajedničku jesenju književnu večer.
Zahvaljujem prof. Šimunov i ovu smo književnu večer priveli kraju. Hvala svima što ste nam poklonili svoje vrijeme i povjerenje. Vani je pala noć i kao što su naši dečki otpjevali nadam se da je pred nama jedna lijepa noć, ali prije nego nas noć zavede pozivam vas na neformalno druženje uz kolače i sok, uz fritule i ćakule.
Kao autori sudjelovali su: Petra Kovačić, Alina Subašić, Ajla Ališić, Doria Miletić, Paula Lovrić, Erin Roce, Milan Taljat, Marija Burić i Lara Knežević. Kao interpretatori: Barbara Sabljak, Lara Abramović, Erin Roce, Noel Smailbašić, Mia Herceg, Barbara Bahtak i Erin Merkl, Glazbenici: Gabrijel Milohanić, Masimo Lazarić i Pavel Koroman. Mentorica: prof. Meri Šimunov. Vodio: Đanino Bubola.
Fotohrafije: prof. Meri Šimunov
ULIKS i Gimnazija Pula
PRIČAJ MI...
To je bila Barbara Sabljak koja je pročitala tekst Petre Kovačić „Dobra večer dragi slušatelji“.
Dobra večer svima i dobrodošli na večerašnju književnu večer pod naslovom „PRIČAJ MI...“. Tako je bio naslovljen mjesec hrvatske knjige koji završava današnjim danom. Ja sam Đanino Bubola, član Uliksa, udruženja likovnih i književnih stvaralaca Pule, koji zajedno s Gimnazijom Pula ostvaruje književne večeri eto, zajedno, već devetu godinu i odmah zahvaljujem mladim autorima i interpretima bez kojih bi ove večeri bile daleko siromašnije kako u izvedbi tako i u promišljanjima, a zahvaljujem i članovima Uliksa, slikarima koji su ukrasili zidove naše radne, svečane i jedine prostorije.
Pokušavajući razmisliti koje bi bile najpogodnije riječi kojima bi vas uvukao u tematiku današnje književne večeri, a način je PRIČAJ MI..., kao prvo sam odlučio vam reći istinu: nećemo puno pričati, to smo odradili na prošloj književnoj večeri – mi smo uvijek korak ispred ostalih – ČITAJ MI... bio bi prikladniji večerašnji naziv. O čemu ćemo čitati? O odrastanju, tako sam sveobuhvatio teme koje su gimnazijalci pisali. U tim se godinama najviše piše o ljubavi, zar ne? Najviše se zbog nje i pati i patnju pretače u riječi - ali, ne večeras. Ljubav je samo usput spomenuta u par tekstova. Jer nemamo ni poezije večeras, a kakva je to ljubav koja nije ispisana i u stihovima? O ljubavi ćete čuti u pjesmama koje će izvesti trio mladih glazbenika, samo za danas osnovan, kako ne bismo završili ovu večer jadni, tužni, uplakani i balavi.
O ljubavi u prozi i poeziji kazivati ćemo u ožujku na Dan poezije i pripovijedanja, imamo puno dobrih radova. Večeras ne. Večeras su na repertoaru teške teme, ali ne tako ekstremne – ove, kao što su ubistvo, silovanje, rat, samoubistvo – ostavio sam za proljeće: kako prihvaćamo sebe, bol, smrt, rastanak, odlazak, strah, samoću, ništavilo, spleen, odrastanje ukratko, teške teme s kojima se mlade osobe svakodnevno susreću. I kada čujem da im netko kaže, a obično su to stariji: Ma daj, kakve ti probleme imaš, ne izmišljaj, sve ti je dano, na tebi je samo da učiš i dobiješ dobre ocjene, mi imamo probleme... Na tebi je samo da učiš i dobiješ dobre ocjene, kakvi problemi... Posivim, eto, posivio sam već davno.
Večeras ćemo čuti da su problemi, dvojbe, nesigurnosti itekako prisutni, svakodnevni pratioci i naših srednjoškolaca. No, kao što rekoh, ne želim temu odrastanja provesti samo u „bezizlaznom“ tonu, vidjet ćemo i scenske interpretacije i čuti nešto smiješnijih tekstova i tri glazbena broja s kojim će nas trio mladih razvedriti, a i završit ćemo u veselijem tonu.
Pa krenimo u ovu zajedničku jesenju književnu večer.
Zahvaljujem prof. Šimunov i ovu smo književnu večer priveli kraju. Hvala svima što ste nam poklonili svoje vrijeme i povjerenje. Vani je pala noć i kao što su naši dečki otpjevali nadam se da je pred nama jedna lijepa noć, ali prije nego nas noć zavede pozivam vas na neformalno druženje uz kolače i sok, uz fritule i ćakule.
Kao autori sudjelovali su: Petra Kovačić, Alina Subašić, Ajla Ališić, Doria Miletić, Paula Lovrić, Erin Roce, Milan Taljat, Marija Burić i Lara Knežević. Kao interpretatori: Barbara Sabljak, Lara Abramović, Erin Roce, Noel Smailbašić, Mia Herceg, Barbara Bahtak i Erin Merkl, Glazbenici: Gabrijel Milohanić, Masimo Lazarić i Pavel Koroman. Mentorica: prof. Meri Šimunov. Vodio: Đanino Bubola.
Fotohrafije: prof. Meri Šimunov
Malo rimsko kazalište u Puli
Radovi se primiču kraju na pulskom Kaštelu. Malo rimsko kazalište dobilo je novo metalno stubište s obiju strana gledališta; sredina je ostala otvorena i pogled seže do akropole. Pulska je Arena jedinstvena i impozantna, ali me ovo Malo rimsko kazalište uvijek privlačilo svojom intimnom ljepotom i jednostavnošću pa i đalskijevskom turobnom zapuštenošću. No, došla su valjda nova vremena i jedva čekam gledati neki starogrčki ili rimski kazališni komad u ovom prekrasnom ambijentu.
Radovi se primiču kraju na pulskom Kaštelu. Malo rimsko kazalište dobilo je novo metalno stubište s obiju strana gledališta; sredina je ostala otvorena i pogled seže do akropole. Pulska je Arena jedinstvena i impozantna, ali me ovo Malo rimsko kazalište uvijek privlačilo svojom intimnom ljepotom i jednostavnošću pa i đalskijevskom turobnom zapuštenošću. No, došla su valjda nova vremena i jedva čekam gledati neki starogrčki ili rimski kazališni komad u ovom prekrasnom ambijentu.
Kairo! Il Gran Cairo, kako su ga nekad s poštovanjem zvali! Jedan od najpoznatijih gradova svijeta zahvaljujući možda najpoznatijim spomenicima ljudske civilizacije: piramidama i sfingi u Gizi. Upravo su ti spomenici drevne ljudske kulture na snimkama iz četrdesetih godina koje je donio moj otac. Kako je on završio u Kairu 1943.?
Njegov ratni/zarobljenički put sličan je mnogim mladićima iz Istre, Primorja i Krasa koji su bili regrutirani u talijansku vojsku. Uskoro će se njegove priče s tog puta naći u kjizi "Smo beli paržuneri".
Njegov ratni/zarobljenički put sličan je mnogim mladićima iz Istre, Primorja i Krasa koji su bili regrutirani u talijansku vojsku. Uskoro će se njegove priče s tog puta naći u kjizi "Smo beli paržuneri".
|
Predstavljanje i promocija mog dijalektološkog rječnika priređena je u Bujama u sklopu "Mjeseca hrvatske knjige" u organizaciji POU Buje. Dr.sc. prof. Suzana Todorović iz Univerze na Primorskem dala je stručnu ocjenu (pozitivnu) o mom radu. Njeno je izlaganje bilo na slovenskom jeziku. Zašto sam se odlučio napisati rječnik i kako je nastao pokušao sam objasniti zainteresiranoj publici. I otkud naziv "kupčanski govor"? Kupčani su bili stanovnici sela Kučibreg, tako su ih zvali stanovnici okolnih sela, tako da sad imamo ne samo govor "pu naše, iz naših kraji" nego kupčanski govor. Uz pomoć pulskog kazališnog glumca Valtera Roše pokušali smo predstaviti rječnik čitanjem kratkih "štorijica" iz kojih je sam rječnik i nastao, a veoma je zanimljiv bio zadnji dio predstavljanja "Ma ča je to" koji je zapravo bio pitalica i interaktivan s publikom. Nikad ne bih rekao da predstavljanje rječnika lokalnog idioma skoro u potpunosti napuštenog sela (max 7 ljudi živi u njemu) može još uvijek izazvati toliki interes. Isto sam tako bio iznenađen koliko ljudi, iako raseljeni ili iz drugih krajeva Istre, razumiju kupčanski govor. Duo Dante i Anita otpjevali su nam svoje pjesme na čakavskom i talijanskom i dočarali jezični amalgam kojim se naš govor ponosi, mješavinom čakavskog, slovenskog i venetskog. Velika hvala Suzani i Valteru, Aniti i Danteu, hvala POU Buje i hvala svima na dolasku. |
Iz tiska je upravo izašao moj dijalektalni rječnik, „Rječnik kupčansko-hrvatski i hrvatsko-kupčanski“.
Ima li ovaj veze s Kupom? Nema.
Ima sa selom Kučibreg u sjevernoj Istri. Kupčani su bili žitelji tog sela. Tako su ih susjedi zvali, otud i kupčanski idiom. Za mene je to mjesto otkud potječu moji preci, ali i najsjevernija istarska čakavska oaza okružena buzetskim, šavrinskim i venetskim dijalektima. Kupčani su govorili „pu naše“, jer to su bili „naši kraji“ - bez obzira tko se kojim govorom najviše služio. U spomen na taj kraj i njegovu povijest napisao sam tri knjige priča i anegdota na kupčanskom; „Štorijice iz naših kraji“, „Još enu da ti puvidan“ i „Smo beli paržuneri“ te zaključio ovaj diskurs spomenutim rječnikom.
Ovo je drugi dijalektalni rječnik koji se tiska na idiomu s područja grada/općine Buje. Prvi, onaj Marina Dussicha iz 2008. je istrovenetski (bujski govor) - talijanski, a ovaj moj je čakavsko - hrvatski. Na tako malom prostoru toliko bogatstvo različitosti!
O promociji rječnika (u Bujama) javit ću naknadno.
Ima li ovaj veze s Kupom? Nema.
Ima sa selom Kučibreg u sjevernoj Istri. Kupčani su bili žitelji tog sela. Tako su ih susjedi zvali, otud i kupčanski idiom. Za mene je to mjesto otkud potječu moji preci, ali i najsjevernija istarska čakavska oaza okružena buzetskim, šavrinskim i venetskim dijalektima. Kupčani su govorili „pu naše“, jer to su bili „naši kraji“ - bez obzira tko se kojim govorom najviše služio. U spomen na taj kraj i njegovu povijest napisao sam tri knjige priča i anegdota na kupčanskom; „Štorijice iz naših kraji“, „Još enu da ti puvidan“ i „Smo beli paržuneri“ te zaključio ovaj diskurs spomenutim rječnikom.
Ovo je drugi dijalektalni rječnik koji se tiska na idiomu s područja grada/općine Buje. Prvi, onaj Marina Dussicha iz 2008. je istrovenetski (bujski govor) - talijanski, a ovaj moj je čakavsko - hrvatski. Na tako malom prostoru toliko bogatstvo različitosti!
O promociji rječnika (u Bujama) javit ću naknadno.
6.svibnja imao sam u Uliksovoj galeriji "Stari grad" prezentaciju knjige "Informacije strancu koji posjećuje Pulu" - prijevod na hrvatski jezik knjige dr. Pietra Kandlera iz 1845. "Cenni al forestiero che visita Pola". Knjigu je autor podijelio u nekoliko poglavlja (povijest Pule, kronološki raspored bitnih zbivanja za Pulu, poglavlje o istarskoj malariji, ali je inkorporirao i rukopis iz 1600. koji u obliku dijaloga između domaćina g. D i stranca, g. A opisuje znamenitosti i povijesne podatke o Puli i to na vencijanskom jeziku). Očito je Kandleru bilo bitno i da u svojoj knjizi doslovce navede i dva, po Istru, važna dokumenta: Kasiodorovo pismo XXII (iz knjige XII) u kojem se opisuje Istra i Rižanski placit iz 804.g. kad su se Istrijani uprli vojvodi Ivanu.
Zahvaljujem prof. Meri Šimunov koja mi je ukazala na tekst iz 1600. Hvala i prof.talijanskog Rosanni Bubola koja je preko svojih poznanstava pomogla u "dešifriranju" nekih riječi i izraza.
Više podataka o knjizi o prilozima iz novina i radia.
Prezentaciju su popratili Glas Istre (novinarka Vanesa Begić) i HRT Radio Pula (novinarka Danijela Dorani).
link GI:.https://www.glasistre.hr/kultura/predstavljanje-prijevoda-knjige-pietra-kandlera-794920
link GI: https://www.glasistre.hr/knjizevnost/danino-bubola-preveo-na-hrvatski-knjigu-pietra-kandlera-iz-1845-godine-795585
link HRT Radio Pule: https://radio.hrt.hr/slusaonica/articok?epizoda=202205061715
(fotke s prezentacije Valter Roša, dizajn naslovnice Isabella Bubola)
"Štitonoša Bartold i tajna bijele ruže"
ili skraćeno Bartold.
Moj jedini roman za djecu i to djecu koja još vjeruju u čuda, ali su toliko odrasla da ta čuda mogu ostvariti - koje su to danas godine? Svakako one kad "radoznalost otvara svaka vrata"! Krenuvši pisati desetak rečenica za slikovnicu o templarima riječi su jednostavno tražile da ih zabilježim i tako se stvarala knjiga o vjernom templarskom štitonoši Bartoldu te njegovu putu kroz Istru gdje doživljava svakojaka uzbuđenja. No došavši do Pule zaljubljuje se u djevojku - koja će ljubav prevladati, ona do Boga ili ona do djevojke? Kako se njegov dragocjeni dar djevocji našao usred labirinta potraga današnjih dječaka s pulskog Kaštela za dragocjenom bijelom ružom? Kako ih ova, koja je opstala samo kao priča u staroj pulskoj porodici, motivira da upoznaju skrivenu, podzemnu Pulu? Hoće li se ispreplitati događaji vremenski udaljeni osam stoljeća? Imaju li "klinci" iz 13. stoljeća i oni iz 21. iste vrijednosti?
Ovaj je roman moj prijedlog vrednovanja istarske templarske baštine, kamenčić u mozaiku "Templarskog istarskog puta". Neka pokaže namjeru i smjer..
ili skraćeno Bartold.
Moj jedini roman za djecu i to djecu koja još vjeruju u čuda, ali su toliko odrasla da ta čuda mogu ostvariti - koje su to danas godine? Svakako one kad "radoznalost otvara svaka vrata"! Krenuvši pisati desetak rečenica za slikovnicu o templarima riječi su jednostavno tražile da ih zabilježim i tako se stvarala knjiga o vjernom templarskom štitonoši Bartoldu te njegovu putu kroz Istru gdje doživljava svakojaka uzbuđenja. No došavši do Pule zaljubljuje se u djevojku - koja će ljubav prevladati, ona do Boga ili ona do djevojke? Kako se njegov dragocjeni dar djevocji našao usred labirinta potraga današnjih dječaka s pulskog Kaštela za dragocjenom bijelom ružom? Kako ih ova, koja je opstala samo kao priča u staroj pulskoj porodici, motivira da upoznaju skrivenu, podzemnu Pulu? Hoće li se ispreplitati događaji vremenski udaljeni osam stoljeća? Imaju li "klinci" iz 13. stoljeća i oni iz 21. iste vrijednosti?
Ovaj je roman moj prijedlog vrednovanja istarske templarske baštine, kamenčić u mozaiku "Templarskog istarskog puta". Neka pokaže namjeru i smjer..
Napokon!
Izdao sam novu knjigu na kupčanskom (kučibriškom) (pod)dijalektu „Još enu da ti puvidan“. Kao i u prvoj knjizi na tu temu "Štorijice iz naših kraji" opisujem događaje mahom između dva svjetska rata koji su se zbivali u Kučibregu i u „naših kraji“, a po sjećanju na pripovijedanja mog oca. Anegdote, pošalice i priče - štorijice - isprepliću se u veselju, tuzi, poštovanju, groteski, promišljanju… Sa sljedećom knjigom iz ciklusa dijalektalne baštine „Smo beli paržuneri“ – sjećanja oca na dane provedene od 1941..- 47.. kao talijanski vojnik, zatim kao engleski ratni zarobljenik i kao dobrovoljac u prekomorskim brigadama – završio bih trilogiju na kupčanskom (pod)dijalektu, na govoru najsjevernijeg istarskog čakavskog sela, Kučibrega.
Kao dodatak tome skupio sam i građu te uredio „Kupčansko-hrvatski i hrvatsko-kupčanski rječnik“ i time bih zaokružio ovu cjelinu.
„Još enu da ti puvidan“:
Knjiga pričica, pošalica i anegdota, format A5, 126 stranica.
Oblikovala Isabella Bubola mag. art., tisak Grafika Osijek, meki uvez.
Knjiga se može kupiti uplatom 99 kn (poštarina HP za tuzemstvo uključena) na moj žiro račun pri PBZ:
IBAN: HR9723400093111459723
Uz oznaku "Još enu" ne zaboravite navesti svoju adresu!
Veoma sam ponosan što sam otvorio sporedno zanimanje: izdavaštvo knjiga. Time mogu prodavati putem interneta ili preko knjižara (svakako bezgotovinski) svoje i tuđe knjige koje budem izdavao. Za gotovinsku prodaju je procedura puno kompliciranija i naravno skuplja. Ali učim, i te ću birokratske korake naučiti. A sada, moram se baciti u "agit-prop" scenu - reklama i senzibilizacija - i to je još jedan veliki izazov preda mnom.
Fotografija Mliječne staze , pogled na njen južni dio.
(The Milky way, southband)
Prekrasna vedra noć dala je mogućnost g. Witoldu Hanaku da se bavi svojim hobijem, a to je snimanje zvijezda. Ova fotografija snimljena je iz našeg dvorišta i mislim da je stvarno prikladna za prvi dan ljeta.
Neka nam bude toplo i nezaboravno.
Malo rimsko kazalište u Puli.
Cijeli se brežuljak iza Arheološkog muzeja uređuje, vrše se nova iskopavanja, popravlja, dograđuje, izlaze na vidjelo dijelovi gledališta (uz zgradu današnje Sveučilišne knjižnice), ulazi. Zanimljivo da Kandler navodi dimenzije rimskog kapitolija koji je bio izgrađen na samom vrhu brežuljka, bio opasan dvojnim zidinama, učvršćen kulama, i podijeljen na dva dijela: na dio za svetišta i javne zgrade, te dio za vojnu posadu. Ali zanimljivo i to da Kandler u opisu Pule sredinom XIX stoljeća uopće ne spominje ovo kazalište - bilo je, znači potpuno prekriveno zemljom. Više o tome u prijevodu knjige "Cenni al forestiero che visita Pola" (prijevod završen, slijedi korektura, oblikovanje, tisak....).
Cijeli se brežuljak iza Arheološkog muzeja uređuje, vrše se nova iskopavanja, popravlja, dograđuje, izlaze na vidjelo dijelovi gledališta (uz zgradu današnje Sveučilišne knjižnice), ulazi. Zanimljivo da Kandler navodi dimenzije rimskog kapitolija koji je bio izgrađen na samom vrhu brežuljka, bio opasan dvojnim zidinama, učvršćen kulama, i podijeljen na dva dijela: na dio za svetišta i javne zgrade, te dio za vojnu posadu. Ali zanimljivo i to da Kandler u opisu Pule sredinom XIX stoljeća uopće ne spominje ovo kazalište - bilo je, znači potpuno prekriveno zemljom. Više o tome u prijevodu knjige "Cenni al forestiero che visita Pola" (prijevod završen, slijedi korektura, oblikovanje, tisak....).
Frazeološki rječnik medulinskoga govora
Na dnu ove stranice piše da „zajednica može učiniti kvalitativan iskorak jedino ako osvijesti pasivna znanja, umijeća i vještine svih svojih mještana kako se iste ne bi zaboravile i izgubile, već naprotiv, kako bi se sačuvale te dobile novu primjenu, ulogu i vrijednost“.Mojoj tezi u prilog i današnja promocija „Frazeološkog rječnika medulinskoga govora“ profesorice Marije Peruško. To je njen drugi rad. Prvu knjigu, "Rječnik medulinskoga govora" upoznao sam prije sedam-osam godina .I sada se pitam: što jednu profesoricu u mirovini (osamdeset godina) tjera da svakodnevno radi nešto za dušu, svoju, obiteljsku, lokalnu? Je li to entuziajam, volja, zagriženost, upornost? Je li to želja da svojim djelima sačuva od zaborava dio svoje kulturne baštine? Iz vlastitog iskustva znam da je ovakav projekt, već u samom začetku, nezahvalan.
Na dnu ove stranice piše da „zajednica može učiniti kvalitativan iskorak jedino ako osvijesti pasivna znanja, umijeća i vještine svih svojih mještana kako se iste ne bi zaboravile i izgubile, već naprotiv, kako bi se sačuvale te dobile novu primjenu, ulogu i vrijednost“.Mojoj tezi u prilog i današnja promocija „Frazeološkog rječnika medulinskoga govora“ profesorice Marije Peruško. To je njen drugi rad. Prvu knjigu, "Rječnik medulinskoga govora" upoznao sam prije sedam-osam godina .I sada se pitam: što jednu profesoricu u mirovini (osamdeset godina) tjera da svakodnevno radi nešto za dušu, svoju, obiteljsku, lokalnu? Je li to entuziajam, volja, zagriženost, upornost? Je li to želja da svojim djelima sačuva od zaborava dio svoje kulturne baštine? Iz vlastitog iskustva znam da je ovakav projekt, već u samom začetku, nezahvalan.
Na fotografiji s autoricom
Zašto?
Jer se govor mijenja i jer nikad nećemo skupiti svu građu za jedan rječnik, ma koliko se god trudili. A opet, nešto nas tjera da to radimo. Pridonosi li tome bogati sponzor (grad Medulin) koji podupire kulturne projekte na lokalnoj razini, ili Medulin cvjeta upravo zbog ovakvih projekata? Što je onda bogatstvo? Financijska moć Grada ili realizirani projekt?
Kad je Daniel Barenboim gostovao u Palestini, prišao mu je jedan stariji gospodin, Palestinac, i sa suzama u očima se zahvalio za koncert, jer "hrana i lijekovi daju se kao pomoć i životinjama, a ljudima treba i kultura".
Zašto?
Jer se govor mijenja i jer nikad nećemo skupiti svu građu za jedan rječnik, ma koliko se god trudili. A opet, nešto nas tjera da to radimo. Pridonosi li tome bogati sponzor (grad Medulin) koji podupire kulturne projekte na lokalnoj razini, ili Medulin cvjeta upravo zbog ovakvih projekata? Što je onda bogatstvo? Financijska moć Grada ili realizirani projekt?
Kad je Daniel Barenboim gostovao u Palestini, prišao mu je jedan stariji gospodin, Palestinac, i sa suzama u očima se zahvalio za koncert, jer "hrana i lijekovi daju se kao pomoć i životinjama, a ljudima treba i kultura".
Bablje ljeto...
"Le parole de casa" de Loredana Bogliun
El Festival dell''istrioto me ga porta un belisimo regalo. Dopo tanti anori go de novo incontra Loredana Bogliun, ogi conosciuda e brava poetesa. Tanto tempo fa gnanca savevo che la scrivi poesie. Xe interesante la proposta che ne ga mostra do' se 'contra musica e poesia. Vedi Tamara Obrovac come la canta "Touca la louna" e "Biscoti ruduladi", do poesie de Loredana. Anche chi no sa el istrioto, come mi, con atension podara capir le parole, se no, che se lasci cocolar de 'l canto "tamarindo". In foto Tamara Bogliun, tra Elvia Nacinovich e Valmer Cusma in CdI a Sisan.
https://www.youtube.com/watch?v=TQTwlu9-blc
https://www.youtube.com/watch?v=b317DrrHoq0
El Festival dell''istrioto me ga porta un belisimo regalo. Dopo tanti anori go de novo incontra Loredana Bogliun, ogi conosciuda e brava poetesa. Tanto tempo fa gnanca savevo che la scrivi poesie. Xe interesante la proposta che ne ga mostra do' se 'contra musica e poesia. Vedi Tamara Obrovac come la canta "Touca la louna" e "Biscoti ruduladi", do poesie de Loredana. Anche chi no sa el istrioto, come mi, con atension podara capir le parole, se no, che se lasci cocolar de 'l canto "tamarindo". In foto Tamara Bogliun, tra Elvia Nacinovich e Valmer Cusma in CdI a Sisan.
https://www.youtube.com/watch?v=TQTwlu9-blc
https://www.youtube.com/watch?v=b317DrrHoq0
LISISTRATA 21: vodimo ljubav, a ne rat – po Aristofanovoj komediji, autori Manfred Schweigkofler (ujedno i redatelj) i Franz Braun (asistent redatelja). Moj je prijevod s talijanskog.
Projekt je završen i 15.lipnja održana je premijera. Reprize su planirane 16. i 17. lipnja. Što reći o toj komediji? Kao prvo, o imenu Lisistrata. Na starogrčkom znači „ona koja raspetljuje ratove“. Znamo li da je Aristofanova Lisistrata napisana 411 g.p.n.e. u tijeku atensko-spartanskih ratova, ne možemo ne zapitati se otkud Aristofanu toliko snage da za glavnog lika uzme ženu i to takvu koja će muškarcima uskratiti novac za ratovanje. Lisistrata ima samo jedan cilj: postići mir. Ali sredstvo kojim se služi je seks, odnosno njegovom uskratom muškarcima, ovaj postaje sredstvo moći! Jer zašto se muškarci bore? Zbog bogaćenja („i najgadnijna se svinja ratom omasti“). Rat je muško djelo, a ženske su zadaće vođenje brige o domaćinstvu, djeci, kućnom proračunu i, naravno, podložne su muškarcima.
Redatelj je zamislio ovu komediju kao rock glazbenu komediju (utkano je 27 poznatih pjesama iz rock i pop glazbene scene), prvu do sada u glazbenoj verziji. Zanimljivo je da tekstovi pjesama nadopunjuju tekst glumaca izrečenog na sceni, tako da glazbene točke na hrvatskom, engleskom i talijanskom nisu glazbeno-koreografski predah od teksta, naprotiv, one su most koji spaja tekst prije i poslije glazbene izvedbe. Glazba se izvodi uživo, bend je na sceni.
Glumci koji igraju u komediji su iz različitih glumačkih škola, Neki su glumački izrasli u Puli pa se doškolovali u Zagrebu, drugi su iz Sarajeva, riječke škole (Šerbedžija!), ili samog Zagreba. Nisu svi profesionalni glumci, već ima tu i dramaturga, producenata, glazbenika, multimedijalnih umjetnika, glumaca amatera itd.
Komedija nosi u sebi ozbiljne poruke protiv rata, protiv gramzivih političara, špekulanata i karijerista, ismijava „svetinje“: proročanstva, vojsku, političare, patrijarhalni sustav vrijednosti. Postavlja marginaliziranu ženu i njene probleme u prvi plan: kad se žene iz cijele Grčke udruže, postaju snaga kojoj se muškarci ne mogu suprostaviti, već se predaju kako bi, sklopivši mir, došli do seksa sa svojim voljenima.
U komediji se ističu i suvremeni trenuci: propadanje brodogradilišta, institucije države, velika sveštenica Kolindika,.
Lingvistički gledano, talijanski tekst je ponegdje istovjetan Aristofanovom, ali puno kraći, a ponegdje je u potpuno novom ruhu. Prilikom prevođenja koristio sam se prijevodima Raca Kolomana i Bratoljuba Klaića. Veći dio teksta je pisan talijanskim standardnim jezikom, dok neke likove karakterizira napuljski dijalekt i rimski žargon. Te sam preveo kupčanskim govorom iz najsjevernije istarske čakavske oaze, sela Kučibreg, i skoro najjužnije, medulinskim govorom, ističući tako kontrast među tim dijalektima: prvi je grublji i nerazumljiviji (kao napuljski), dok je drugi melodiozniji i bliži uhu stanovništva južne Istre. Lik Draka se služi medulinskim govorom (i standardnim jezikom), dok Kalonika govori kupčanski. Talijanski standard sam preveo na hrvatski standardni jezik (atenski likovi: Lisistrata, Mirina, zbora staraca, zbor starica), dok je srpski jezik onaj čime se služe likovi iz Sparte (Lampita, spartanski veleposlanik, spartanski vojnici). Tome sam pridodao i tipizirani dalmatinski govor (Stratilida i Kalika) i zagorski dijalekt (Kritila). Aristofan (kao I Schweigkofler) akcentira različitost grčkih jezika koji nisu prepreka međusobnom razumijevanju žena, dok ti isti jezici predstavljaju barijeru u komunikaciji među muškarcima: oni naprosto ne žele razumijeti svog neprijatelja i treba im prevodilac.
Pokušao sam prevesti tekst što funkcionalnije kako bi, i bez kazališnih dodataka, bio jasan i razumljiv, uzimajući u obzir prostor gdje će se komedija izvoditi (Pula). Dio komedije je pisan u prozi, a dio u stihovima, tako da sam morao paziti na metriku, strofičnost i stihnost. Neki se stihovi samo govore, drugi se pjevaju, neki su u rimi, nekoji bez. Morao sam mijenjati riječi zbog ritma ili pjevnosti teksta, uzimajući u obzir promjene i zahtjeve redatelja. Ponekad sam imao tri različite inačice istog teksta kako bi redatelj odabrao onu koja bi mu u datoj sceni najviše odgovarala. Nisam glumac (ni amaterski, samo životni), tako da sam se morao uživiti u ulogu određenog lika kako bih upoznao njegov karakter i pronašao najadekvatnije riječi koje su koherentne na sceni kako s pokretom, plesnim korakom tako ili/i s glazbom.
Probe su počekle 13. svibnja i redatelj je na svakoj probi mijenjao osnovni tekst – on ga je nazivao „kuhinjska krpa“. Sporazumjevali smo se na engleskom, talijanskom, čak i na hrvatskom (s redateljem). Obzirom na razvoj svojih zamisli, na ideje glumaca, asistenta, moje sugestije ili drugih ljudi uključenih u projekt, redatelj je svakodnevno mijenjao, dodavao, oduzimao, „štrihao“ dijelove teksta, pojedine likove, scene, dijaloge ili monologe (preveo sam i prilagodio i riječi nekih pjesama s engleskog jezika). Prvih dvadesetak dana je bilo veoma dinamično i samo sam prepravljao kako hrvatski tako i talijanski tekst, prevodio s talijanskog na hrvatski i obrnuto; posla je bilo napretek, najmanje šest sati proba, a zatim dodatnih dva do tri sata rada kod kuće. Zadnjih desetak dana tekst je bio više-manje ustaljen i prihvaćen od strane redatelja, glumaca i glazbenog benda.
No, sada sam i sam htio dolaziti na probe i vidjeti kako se gradi jedno dramsko djelo i postavlja na scenu: od prvih vježbi čitanja (gdje smo se već prvi dan zakačili koji su pravilni naglasci u hrvatskom „standardnom“ jeziku!, koji je i sam po (ne)definiciji rastezljiv kao žvakaća), preko vježbi grupa glumaca, pojedinih scena, dijaloga, kako varira u samom monologu intenzitet i energija govora, kako to prati pokret, zatim karakterizacija likova, uvježbavanje scena sa skoro tridesetak glumaca na sceni. Individualan rad s pojedinim glumcem na izražajnosti, istovremeni rad na velikoj sceni, studiju, atriju kazališta... Zatim je došla i glazba na red, uvježbavanje pjesama, pa koreografija, pa spajanje u cjelinu, zatim rad na kaštelu, u prostoru gdje će se izvoditi predstava; uporabnost kaštela kao već postavljene scenografije, uvježbavanje kretanja u realnom prostoru, kostimi, šminka, ozvučenje glumaca, postavljanje mikrofona i zvučnika na scenu, osvjetljenje... beskonačno mnogo sitnih ali bitnih i preciznih elemenata koji se moraju nadograđivati, uvježbavati i naučiti kako bi govor-pjesma-ples-mimika tekli tečno, ritmično, harmonično i gledatelju ugodno.
„Dobrodošao u čarobni i disciplinirani svijet kazališta“ bila mi je već na samom početku mog rada na projektu rekla nećakinja, i sama glumica.
Od sredine ožujka pa do sredine lipnja došao sam do mnogih novih saznanja o kazalištu, o antičkoj Grčkoj, o ljudskoj prirodi. Upoznao sam divne ljude, profesionalne i amaterske glumce, tehničko osoblje i cijeli sustav koji je gledaocu nevidljiv, ali bez kojeg se nijedno djelo ne bi moglo postaviti na „daske koje život znače“.
Hvala svima na potpori i pomoći.
Posebna zahvala prof. Mariji Peruško, prof. Niki Kosanović i prof. Meri Šimunov.
GLUME: Mada Peršić, Lara Živolić, Gala Nikolić, Mia Krajcar, Mirjana Đan, Andrea Lončarić, Linda Kliman, Valter Roša, Zoran Kelava, Deni Sanković, Rade Radolović, Marko Gašparović, Luka Mihovilović, Domenico Toffetti, Josip Krajačić, Aleksandar Bančić, David Belas, Vedran Šilipetar, Šandor Slacki, Una Baćac, Ivana Morina i Iva Kovač.
SVIRAJU I GLUME: Saša Zorkić – gitara, Branko Sterpin – truba, Andrea Rojnić – klavijature, Srđan Kuzmanović – bas gitara i Sebastian Stell – bubnjevi
https://www.glasistre.hr/kazaliste/vodimo-ljubav-a-ne-rat-dva-i-pol-tisucljeca-staro-djelo-uz-rock-590622
http://www.regionalexpress.hr/site/more/igor-cvitanovi-vie-nije-trener-istr
http://www.regionalexpress.hr/site/more/lysistrata-21-vodimo-ljubav-a-ne-rat-video
http://tvistra.hr/premijera-lysistrate-21-bit-ce-odrzana-u-subitu-na-pulskom-kastelu/
Probe su počekle 13. svibnja i redatelj je na svakoj probi mijenjao osnovni tekst – on ga je nazivao „kuhinjska krpa“. Sporazumjevali smo se na engleskom, talijanskom, čak i na hrvatskom (s redateljem). Obzirom na razvoj svojih zamisli, na ideje glumaca, asistenta, moje sugestije ili drugih ljudi uključenih u projekt, redatelj je svakodnevno mijenjao, dodavao, oduzimao, „štrihao“ dijelove teksta, pojedine likove, scene, dijaloge ili monologe (preveo sam i prilagodio i riječi nekih pjesama s engleskog jezika). Prvih dvadesetak dana je bilo veoma dinamično i samo sam prepravljao kako hrvatski tako i talijanski tekst, prevodio s talijanskog na hrvatski i obrnuto; posla je bilo napretek, najmanje šest sati proba, a zatim dodatnih dva do tri sata rada kod kuće. Zadnjih desetak dana tekst je bio više-manje ustaljen i prihvaćen od strane redatelja, glumaca i glazbenog benda.
No, sada sam i sam htio dolaziti na probe i vidjeti kako se gradi jedno dramsko djelo i postavlja na scenu: od prvih vježbi čitanja (gdje smo se već prvi dan zakačili koji su pravilni naglasci u hrvatskom „standardnom“ jeziku!, koji je i sam po (ne)definiciji rastezljiv kao žvakaća), preko vježbi grupa glumaca, pojedinih scena, dijaloga, kako varira u samom monologu intenzitet i energija govora, kako to prati pokret, zatim karakterizacija likova, uvježbavanje scena sa skoro tridesetak glumaca na sceni. Individualan rad s pojedinim glumcem na izražajnosti, istovremeni rad na velikoj sceni, studiju, atriju kazališta... Zatim je došla i glazba na red, uvježbavanje pjesama, pa koreografija, pa spajanje u cjelinu, zatim rad na kaštelu, u prostoru gdje će se izvoditi predstava; uporabnost kaštela kao već postavljene scenografije, uvježbavanje kretanja u realnom prostoru, kostimi, šminka, ozvučenje glumaca, postavljanje mikrofona i zvučnika na scenu, osvjetljenje... beskonačno mnogo sitnih ali bitnih i preciznih elemenata koji se moraju nadograđivati, uvježbavati i naučiti kako bi govor-pjesma-ples-mimika tekli tečno, ritmično, harmonično i gledatelju ugodno.
„Dobrodošao u čarobni i disciplinirani svijet kazališta“ bila mi je već na samom početku mog rada na projektu rekla nećakinja, i sama glumica.
Od sredine ožujka pa do sredine lipnja došao sam do mnogih novih saznanja o kazalištu, o antičkoj Grčkoj, o ljudskoj prirodi. Upoznao sam divne ljude, profesionalne i amaterske glumce, tehničko osoblje i cijeli sustav koji je gledaocu nevidljiv, ali bez kojeg se nijedno djelo ne bi moglo postaviti na „daske koje život znače“.
Hvala svima na potpori i pomoći.
Posebna zahvala prof. Mariji Peruško, prof. Niki Kosanović i prof. Meri Šimunov.
GLUME: Mada Peršić, Lara Živolić, Gala Nikolić, Mia Krajcar, Mirjana Đan, Andrea Lončarić, Linda Kliman, Valter Roša, Zoran Kelava, Deni Sanković, Rade Radolović, Marko Gašparović, Luka Mihovilović, Domenico Toffetti, Josip Krajačić, Aleksandar Bančić, David Belas, Vedran Šilipetar, Šandor Slacki, Una Baćac, Ivana Morina i Iva Kovač.
SVIRAJU I GLUME: Saša Zorkić – gitara, Branko Sterpin – truba, Andrea Rojnić – klavijature, Srđan Kuzmanović – bas gitara i Sebastian Stell – bubnjevi
https://www.glasistre.hr/kazaliste/vodimo-ljubav-a-ne-rat-dva-i-pol-tisucljeca-staro-djelo-uz-rock-590622
http://www.regionalexpress.hr/site/more/igor-cvitanovi-vie-nije-trener-istr
http://www.regionalexpress.hr/site/more/lysistrata-21-vodimo-ljubav-a-ne-rat-video
http://tvistra.hr/premijera-lysistrate-21-bit-ce-odrzana-u-subitu-na-pulskom-kastelu/
U petak, 03.svibnja, povodom Dana Grada Pule, organizirao sam u Uliksovoj galeriji „Stari grad“ književnu večer u suradnji s Gimnazijom Pula. Autorske pjesme Lucije Strenja, Karlje Golja, Korine Živolić, Filipe Stanojević i Marca Veličkovića recitirali su Emili Dragaš (Tišina) i Noel Seidl (Četiri pjesme o bojama). O bojama je pisala i Emilija Vasiljević čiju sam pjesmu „Lako je tebi“ sam pročitao. Lara Kapeloto je pročitala svoju pjesmu „Stopila se s kišom“, a Katarina Macan također svoje radove (na čakavici) „Povidaj mi“ i „Škvera na škveri“. Dva opisa, „Ja“ i „Ona“, radove Jana Stojanovića i Lucije Linč, čitali su Tia Lena Hinić i Maria Peteh. Veronika Karlović nam je pročitala rad Vanje Došen „U zagrljaju oblaka“ kao i „Kolo“, autora Mirka Grgorinića, dok nam je Gloria Gjekaj pročitala „Budućnost knjige“, rad Anje Milas. Predstavila nam se i Marijana Martinčić povodom tiskanja njene prve zbirke pjesama „Simfonija života“ i pročitala četiri svoje pjesme. Anđelo Cvjetković nam je interpretirao Prevera, „Koncert nije uspio“. Tekstove sa socijalnom tematikom „Divovi“, rad Alexa Matike, pročitala je Emili Dragaš, ja sam čitao pjesme „Jedu me leptiri“ i „Majica s američkom zastavom“ Charlesa Bukowskog, a novinarski uradak „Nestaje li urbana Pula“ Ivana Slijepčevića, proičitali su Erik Skoko i Noel Seidl. Rio Kleva nam je predstavio putopisnu prozu „Novi pogled“, rad Ane Racan. Monika Grbac je odabrala Pjesmu Harrya Chapina „Cvijeće je crveno“, veoma u duhu međunarodnog Dana medijskih (i izražajnih, dodao bih) sloboda. Pročitavši „Političarku“ Jasne Finderle zaključio sam čitalački dio večeri. Duo gitarista u sastavu Dorian Kuzmić i Bojan Crnogorčić izveli su nam dvije pjesme i zaključili naše druženje. Toliko kvalitetnih radova, toliko novih autora i interpreta nisam već dugo imao prilike vidjeti na okupu. Sedamdesetak minuta je proletjelo slušajući dobro štivo. Bravo svim učesnicima ( i mentoricama Meri Šimunov, Jeleni Pavić, Jasni Perković Milosavljević i Nataša Tončić) i vidimo se dogodine, ako ne i ranije! PS. Izložene slike su radovi članova Uliksa.
Zajednička fotografija učesnika i mentora Književne večeri u Uiksu 3.svibnja 2019. povodom Dana Grada Pule
U Gradskoj knjižnici Poreč održana je 26.travnja prezentacija knjige "Šavrinka" u okviru Booktige 2019. Monografiju o šavrinkama predstavila je jedna od urednica, Ingrid Celestina, koja je zainteresiranoj publici pokazala i dvadesetak fotografija kako su se Šavrinke oblačile. Vezano uz istu tematiku, Nadija je Disiot pročitala svoje dvije pjesme o šavrinkama, a Alferija Bržan je govorila o reprintu Tomšičeve knjige "Šavrinke" te pročitala i nekoliko svojih pjesama. Posebna su zanimljivost ovog trećeg izdanja Tomšičeve knjige dijalozi, koji su pisani na dijalektima, slovenskom i hrvatskom (jednog su takvog čitale Nadija i Alferija koje su na čakavsko narječje i prevele dio Tomšičevog teksta).
Moja je uloga bila u simultanom prevođenju Ingridinih pojašnjenja o monografiji, što je više ispalo kao njena nadopuna, a manje kao prijevod. Propčitao sam i štorijicu "Naša šavrinka". Veoma ugodna publika, opušteno predstavljanje, gostoljubivi domaćini; osnova za lijepu literarnu večer.
Na fotografiji sam s Ingrid Celestina, velikoj zaljubljenici u Knjigu - urednci, spisateljici, direktorici koparske knjižare "Libris".
Moja je uloga bila u simultanom prevođenju Ingridinih pojašnjenja o monografiji, što je više ispalo kao njena nadopuna, a manje kao prijevod. Propčitao sam i štorijicu "Naša šavrinka". Veoma ugodna publika, opušteno predstavljanje, gostoljubivi domaćini; osnova za lijepu literarnu večer.
Na fotografiji sam s Ingrid Celestina, velikoj zaljubljenici u Knjigu - urednci, spisateljici, direktorici koparske knjižare "Libris".
Il tempo è balordo : ruže iz vrta na Silvestrovo 2018.
Svjetski dan knjige 2018.
Povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, Uliks - Udruženje likovnih i kniževnih stvaralaca Pule, u suradnji s Gimnazijom Pula, organizira kniževnu večer u svom izložbenom prostoru u Kandlerovoj 14, u petak, 27.travnja s početkom u 18 sati. Tema vodilja večeri je budućnost knjige. Čitat će se radovi poznatih književnika kao i autorski radovi članova Uliksa i učenika gimnazije Pula, ali bit će priloga i o pisanju i interpretaciji teksta. U programu sudjeluju gosti iz glazbene škole i udruge ZUM, učenici pulske gimnazije i članovi Uliksa.
Dobrodošli!
Povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava, Uliks - Udruženje likovnih i kniževnih stvaralaca Pule, u suradnji s Gimnazijom Pula, organizira kniževnu večer u svom izložbenom prostoru u Kandlerovoj 14, u petak, 27.travnja s početkom u 18 sati. Tema vodilja večeri je budućnost knjige. Čitat će se radovi poznatih književnika kao i autorski radovi članova Uliksa i učenika gimnazije Pula, ali bit će priloga i o pisanju i interpretaciji teksta. U programu sudjeluju gosti iz glazbene škole i udruge ZUM, učenici pulske gimnazije i članovi Uliksa.
Dobrodošli!
Šesnaestog veljače je prof.Suzana Todorović predstavila svoje novo, čini mi se sedmo, istražiteljsko djelo "Raznovrstnost narečnih govorov na Koprskem" u izdanju koparskog Librisa (Ingrid Celestina). U knjizi su na zanimljiv i razumljiv, a opet stručan način predstavljeni govori sela Bertoki (tal.dijalekt) te Puča i Sv.Antona (slo.dijalekti). Knjiga je obogaćena fotografijama mještana iz prošlog stoljeća, anegdotama, zapisima, pošalicama i poviješću spomenutih krajeva. Neumornim radom na znanstvenom proučavanju dijalekata i upoznavanju šire javnost bogatstvom govora sjeverne, danas slovenske, Istre, prof. Todorović daje najveći prilog očuvanju istraženih govora. Knjiga je predstavljena u mjesnoj zajednici Svetog Antona prigodnim programom kulturnih društava triju sela, naravno, na domaćem jeziku. Program je vodila Tanja Jakomin Kocjančič, dijalektalna pjesnikinja Alferija Bržan je čitala svoje pjesme, a Marino Kranjac je "skinuo prašinu" sa starih koparskih napjeva. Poznavajući energiju i volju autorice i nakladnice siguran sam da ovo neće biti jedina knjiga kojom će nas ove godine razveseliti. Uz ovu mi knjigu preostaje užitak polaganog i radosnog čitanja, uspoređivanja, zapisivanja, učenja...
"Una bizzarra leggenda racconta che in una profonda buca praticata nel monte, vivesse un mostruoso dragone, al quale i Sisannesi dovevano ogni mese offrire in pasto una fanciulla tratta a sorte tra le più avvenenti del paese."
Kako se dalje razvija priča možete pročitati u knjizi "Cenni storici di Sissano " Valeriana Montija (reizdanje 2014. uredio i preveo na hrvatski Antonio Giudici). Svakako je priča "a lieto fine", jer Bogorodica kazuje ucviljenom ocu kako uloviti opakog zmaja i spasiti kćerku. U spomen na taj događaj, Šišanci su u znak zahvalnosti podigli crkvu na brdašcu kojeg zovu Monte Madonna i do kojeg su u procesiji hodočastili svakog 3. svibnja. Zrnce istine koje leži u svakoj legendi se tijekom vremena izgubilo, a od crkve su ostale jedva vidljive i zapuštene ruševine. Ostao je toponim, a legenda se pokušava izvući iz zaborava i od nje napraviti brend.
Još jedan korak u tom mozaičkom pristupu je i ovaj kameni podsjetnik prekjučer postavljen pred spomenutim brdašcem.
Jesmo li sigurni da je došlo božićno vrijeme? Nemam taj osjećaj, a tome svakako pridonosi i procvjetalo cvijeće.
Ipak, "Božić je judi, Božić je judi....Naj van je srićan i veseja!" |
|
Liberta Mišan u Singularu
Neopravdano mi je izmakao iz vida rad pulske galerije „Singular“. Koncept jedan autor – jedan rad dovodi autora, pretpostavljam, do stroge samokritičnosti, a galerista do teškog izbora. Povod posjeti Singularu je izložba Liberte Mišan, jedne od ilustratorica moje knjige „Štorijice iz naših kraji“, koju sam joj uručio nakon toliko godina. Od tih studentskih godina Liberta marljivo gradi svoje osmišljavanje umjetničkog djela na različitim područjima vizualnih umjetnosti. Bravo!
Neopravdano mi je izmakao iz vida rad pulske galerije „Singular“. Koncept jedan autor – jedan rad dovodi autora, pretpostavljam, do stroge samokritičnosti, a galerista do teškog izbora. Povod posjeti Singularu je izložba Liberte Mišan, jedne od ilustratorica moje knjige „Štorijice iz naših kraji“, koju sam joj uručio nakon toliko godina. Od tih studentskih godina Liberta marljivo gradi svoje osmišljavanje umjetničkog djela na različitim područjima vizualnih umjetnosti. Bravo!
Šišanske legende
Pokušaj osmišljavanja turističke manifestacije koja bi privukla posjetioce, a još i više, marketinški proširile put do našeg sela, dešavao se prošlog tjedna kada je uprizoren drugi srednjovjekovni sajam u Šišanu. Vrijedan spomena je središnji događaj, koji je uprizorenje legende da su Šišanci morali svaki mjesec dovoditi zmaju jednu mladu djevojku kako ne bi zmaj pojeo sve seljane. No, jedan je seljak ipak skupio hrabrost i odlučio se sukobiti sa zmajem nakon što mu se ukazala Bogorodica. Zmaj je ubijen, a selo dobilo crkvu svete Bogorodice čiju uspomenu čuva toponim prema moru. Puno različitih scenskih pristupa dovoljno govori o režiji P.Blašković i njenom umjetničkom sazrijevanju (Osijek). Predavanja dr.Levaka i dr.Joksimović o načinu života u srednjovjekovnom Šišanu zaključila su večer..
Pokušaj osmišljavanja turističke manifestacije koja bi privukla posjetioce, a još i više, marketinški proširile put do našeg sela, dešavao se prošlog tjedna kada je uprizoren drugi srednjovjekovni sajam u Šišanu. Vrijedan spomena je središnji događaj, koji je uprizorenje legende da su Šišanci morali svaki mjesec dovoditi zmaju jednu mladu djevojku kako ne bi zmaj pojeo sve seljane. No, jedan je seljak ipak skupio hrabrost i odlučio se sukobiti sa zmajem nakon što mu se ukazala Bogorodica. Zmaj je ubijen, a selo dobilo crkvu svete Bogorodice čiju uspomenu čuva toponim prema moru. Puno različitih scenskih pristupa dovoljno govori o režiji P.Blašković i njenom umjetničkom sazrijevanju (Osijek). Predavanja dr.Levaka i dr.Joksimović o načinu života u srednjovjekovnom Šišanu zaključila su večer..
SONETI: OD PETRARKE DO NAČINOVIĆA
Održali smo 28.travnja 2017. završnu književnu večer s Gimnazijom Pula. Tema večeri bila su soneti, dakle forma umjesto sadržaja, obrnuto od prijašnjih večeri. Ne mogu izreći koliko su me autori, učenice i učenici gimnazije, oduševili svojim radovima i interpretacijama. Soneti su mi izgledali najteži zadatak do sada, a pokazalo se da ga gimnazijalci s lakoćom savladavaju! Zahvaljujući njima, večer je bila uspješna. Uz čitanja soneta Petrarce, Držića, Shakespearea, Baudelairea, Vidovića, Matoša, Famenga i Načinovića, čitali smo i sonete gimnazijalaca "s istim žarom kao što su čitana i djela slavniha pisaca". U interpretaciji su sudjelovali Patrik Bolković (Petrarca III sonet, Matoševa "Samotna ljubav", Baudelaireov "Buntovnik"), Emili Dragaš (Shakespeare CXXX sonet, Fiamengo "Celtis Australis"), Eric Skoko (Mateo di Giusto "Ti", Matoš "Notturno", Fiamengo "Gdje smo Istra Istri"), Anđelo Cvjetković (Džore Držić XVIII sonet, Vidović "Volim Magdalenu),Meri Šimunov (Baudelaire "Mačka"), Daniil Dabić (Matija Rojnić "Krik smrti", Rembaud "Samoglasnici"), Veronika Karlović (Lara Kapeloto "Ružica ljubavi", Ema Tomić "Ljubavna groznica"), Matija Matić (Fabio Sošić "Priroda i dom", Karlo Sandro Puđa "Proljeće"), Dora Rupčić (Ivan Pliško "Ljeto", Dino Durmišević "Lov"), a ja sam pročitao Načinovićev "A Gervais". Osim ovih soneta pročitali smo, prof.Meri Šimunov i ja, svaki svoj šaljivi sonet; Merin pod nazivom "Šaljivi sonet", a svog sam nazvao "Moj sonet". U sat vremena stalo je puno predivnih stihova, tople ljubavne poezije, tužnih ljubavnih jadi, neostvarenih ljubavi i obilje čežnje, snova i maštanja. Na kraju večeri podijeljene su zahvalnice Uliksa i Gimnazije svim učesnicima, kako autorima tako i interpretatorima, kao i knjige za uspomenu (donacija Sveučilišne knjižnice Pula i knjižnice Gimnazije Pula).
Na donjim fotografijama prof.Meri Šimunov i ja dijelimo zahvalnice. Fotografija pri naslovu:uspomena na završnu književnu večer.
TEMPLARI U ISTRI - I TEMPLARI IN ISTRIA
U petak, 21.travnja, na Svjetski dan knjige, bila je promocija moje nove knjige "Templari u Istri - I templari in Istria". Knjiga je pisana dvojezično hrvatsko-talijanski i sadrži fotografije sačuvanih istarskih templarskih zdanja. Ovim sam istraživačkim radom htio osvijetliti svijet templara koji je u zadnjem desetljeću prečesto izobličen (filmovi, romani, TV serije, internetski prilozi). U knjizi sam opisao uvjete postanka, razvoja i propasti ovog viteško-redovničkog reda, s posebnim naglaskom na prisustvo templara u Istri i na povijest njihovih istarskih imanja, te dajem i mogućnost predstavljanja templarskog svijeta u novom valoriziranju njegove baštine.
Knjigu su predstavile prof. Samanta Paronić, doktorantica povijesti. i prof. Rosanna Bubola, koja je ujedno i lektorica talijanskog prijevoda kojima ide moja iskrena zahvala. Autorica fotografija i dizajnerica knjige je Isabella Bubola, BA, koja je moja pouzdana tehnička podrška.
Knjiga je u prodaji u pulskoj knjižari "Petit" (120 kn), koparskoj "Libris" (18eur) i tršćanskoj "In Der Tat" (17eur).
Prezentaciju su popratili Regional Express, La voce del Popolo i Glas Istre:
www.glasistre.hr/multimedija/kultura/alagic-bubola-sprah-radionice-plisanci--549187,
dok je Radio Capodistria emitirala petnaestominutni interview sa mnon.
Linkovi za video snimku prezentacije:
https://youtu.be/ssBnE8C7I2U
https://youtu.be/hcT6_ya4XUA
https://youtu.be/cT7c1CchISw
https://youtu.be/BaB0y5l5ayw
https://youtu.be/ZLFj88XCLzM
U petak, 21.travnja, na Svjetski dan knjige, bila je promocija moje nove knjige "Templari u Istri - I templari in Istria". Knjiga je pisana dvojezično hrvatsko-talijanski i sadrži fotografije sačuvanih istarskih templarskih zdanja. Ovim sam istraživačkim radom htio osvijetliti svijet templara koji je u zadnjem desetljeću prečesto izobličen (filmovi, romani, TV serije, internetski prilozi). U knjizi sam opisao uvjete postanka, razvoja i propasti ovog viteško-redovničkog reda, s posebnim naglaskom na prisustvo templara u Istri i na povijest njihovih istarskih imanja, te dajem i mogućnost predstavljanja templarskog svijeta u novom valoriziranju njegove baštine.
Knjigu su predstavile prof. Samanta Paronić, doktorantica povijesti. i prof. Rosanna Bubola, koja je ujedno i lektorica talijanskog prijevoda kojima ide moja iskrena zahvala. Autorica fotografija i dizajnerica knjige je Isabella Bubola, BA, koja je moja pouzdana tehnička podrška.
Knjiga je u prodaji u pulskoj knjižari "Petit" (120 kn), koparskoj "Libris" (18eur) i tršćanskoj "In Der Tat" (17eur).
Prezentaciju su popratili Regional Express, La voce del Popolo i Glas Istre:
www.glasistre.hr/multimedija/kultura/alagic-bubola-sprah-radionice-plisanci--549187,
dok je Radio Capodistria emitirala petnaestominutni interview sa mnon.
Linkovi za video snimku prezentacije:
https://youtu.be/ssBnE8C7I2U
https://youtu.be/hcT6_ya4XUA
https://youtu.be/cT7c1CchISw
https://youtu.be/BaB0y5l5ayw
https://youtu.be/ZLFj88XCLzM
ŠAVRINKA
Neizmjerno mi je drago što su urednice monografije o Šavrinki, gđa Ingrid Celestina i dr. Suzana Todorović, uvrstile moju štorijicu "Naša šavrinka" u svoju monografiju (štorijica će biti tiskana u knjizi "Štorijice iz naših kraji II"). Uz vrsne stručnjake i znanstvene djelatnike koji su obrađivali povijest, ekonomske prilike, putovanja, jezik, običaje i ine odraze šavrinskog svijeta, našla se i moja štorijica koja jedina prikazuje šavrinku "očima drugih"; onih, kod kojih je dolazila kupovati (većinom) jaja, a ne očima ljudi iz kraja od kuda je kretala. U četvrtak 6.travnja skupila se u Kopru većina nas autora i predstavila svaki svoj prilog ovoj vrijednoj knjizi. Neka pitanja koja su se i ovom prilikom postavila, otkuda naziv šavrinka, je li to naziv za "etničku" skupinu, gdje je Šavrinija itd, mom su pokojnom ocu bila jasna:(cit.): si ki nisu iz naših kraji, gori, su Čiči ali Šavrini. Ud de more bet Šavrinka? Iz Šavrinije! (koja dakle graniči "s našimi kraji" i Ćićarijom). Razmišljajući i o uspomenama moje majke na šavrinke, ostalo mi je u sjećanju sljedeće: nije isto "bet Šavrinka", ali "delat šavrinka". Ono prvo je etnička pripadnost, ovo drugo je posao, "miščer", otuda i razlika u pisanju velikim ili malim slovom. Zašto izraz "delat šavrinka"? Jer su i žene iz drugih krajeva Istre znale raditi isti posao kao i Šavrinke iz Šavrinije. Primjer opisuje gđa Nadija Disiot u pjesmi "Urša" (Valiža mojeh rikorde, MH, Buje,2015).
Mislim da još ni same urednice ni autori nismo svijesni koliko je bogatstvo različitog gradiva skupljeno u ovoj monografiji. U budućnosti, vjerujem, mnogi će se pozivati na ovu knjigu, mnogi će slati priloge za dopunu, a gđa Celestina je već najavila i moguće proširenje "ove radne skupine" na druge teme.
Pošto južna Istra ne poznaje šavrinski svijet cilj mi je omogućiti prtedstavljanje ove knjige i Šavrinki i u Puli, a pokušat ću skupiti što više materijala o šavrinkama iz hrvatskog dijela Istre (a ne bi bilo loše ni s tršćanskog).
Neizmjerno mi je drago što su urednice monografije o Šavrinki, gđa Ingrid Celestina i dr. Suzana Todorović, uvrstile moju štorijicu "Naša šavrinka" u svoju monografiju (štorijica će biti tiskana u knjizi "Štorijice iz naših kraji II"). Uz vrsne stručnjake i znanstvene djelatnike koji su obrađivali povijest, ekonomske prilike, putovanja, jezik, običaje i ine odraze šavrinskog svijeta, našla se i moja štorijica koja jedina prikazuje šavrinku "očima drugih"; onih, kod kojih je dolazila kupovati (većinom) jaja, a ne očima ljudi iz kraja od kuda je kretala. U četvrtak 6.travnja skupila se u Kopru većina nas autora i predstavila svaki svoj prilog ovoj vrijednoj knjizi. Neka pitanja koja su se i ovom prilikom postavila, otkuda naziv šavrinka, je li to naziv za "etničku" skupinu, gdje je Šavrinija itd, mom su pokojnom ocu bila jasna:(cit.): si ki nisu iz naših kraji, gori, su Čiči ali Šavrini. Ud de more bet Šavrinka? Iz Šavrinije! (koja dakle graniči "s našimi kraji" i Ćićarijom). Razmišljajući i o uspomenama moje majke na šavrinke, ostalo mi je u sjećanju sljedeće: nije isto "bet Šavrinka", ali "delat šavrinka". Ono prvo je etnička pripadnost, ovo drugo je posao, "miščer", otuda i razlika u pisanju velikim ili malim slovom. Zašto izraz "delat šavrinka"? Jer su i žene iz drugih krajeva Istre znale raditi isti posao kao i Šavrinke iz Šavrinije. Primjer opisuje gđa Nadija Disiot u pjesmi "Urša" (Valiža mojeh rikorde, MH, Buje,2015).
Mislim da još ni same urednice ni autori nismo svijesni koliko je bogatstvo različitog gradiva skupljeno u ovoj monografiji. U budućnosti, vjerujem, mnogi će se pozivati na ovu knjigu, mnogi će slati priloge za dopunu, a gđa Celestina je već najavila i moguće proširenje "ove radne skupine" na druge teme.
Pošto južna Istra ne poznaje šavrinski svijet cilj mi je omogućiti prtedstavljanje ove knjige i Šavrinki i u Puli, a pokušat ću skupiti što više materijala o šavrinkama iz hrvatskog dijela Istre (a ne bi bilo loše ni s tršćanskog).
Tražila se stolica više
Kiša, koja je neumoljivo lila u koparsku zimsku večer, nije spriječila sinoćnji dolazak mnogobrojnih zainteresiranih mještana Kopra i okolice, pogotovo iz Dekana, Hrvatina i Škofija, koji su pohrlili u svečanu salu Pretorske palače na promociju knjige „Narečna raznolikost v okolici Kopra; Dekani, Hrvatini, Škofije“ autorice Suzane Todorović. Profesorici Todorović je to već četvrta knjiga kojom obrađuje govore različitih dijalekata (talijanskih i slovenskih) na malom, ali jezično izrazito bogatom prostoru slovenskog dijela Istre. Uvodom je prof.Todorović objasnila na jednostavan način kako je terenski skupljala i obrađivala građu za svoju knjigu od siječnja do lipnja prošle godine, što je sve doživjela u susretu s mještanima te usput, kako sama kaže, što je od njih naučila. Dobro osmišljena prezentacija najviše je vremena ustupila nastupima ispitanika iz spomenutih mjesta tako da smo imali priliku čuti uživo kako „pjeva“ svaki govor posebno. U monografiju su uključene, među ostalim, i mnoge anegdote, doskočice i pošalice, ali i fotografije i uspomene ispitanika. Za ilustraciju samo, koliko ovakova knjiga vrijedi stanovnicima Koparšćine, izjava jedne ispitanice iz Hrvatina da je ovo ostvarenje njenog životnog sna o sačuvanju materinjeg govora.
Kiša, koja je neumoljivo lila u koparsku zimsku večer, nije spriječila sinoćnji dolazak mnogobrojnih zainteresiranih mještana Kopra i okolice, pogotovo iz Dekana, Hrvatina i Škofija, koji su pohrlili u svečanu salu Pretorske palače na promociju knjige „Narečna raznolikost v okolici Kopra; Dekani, Hrvatini, Škofije“ autorice Suzane Todorović. Profesorici Todorović je to već četvrta knjiga kojom obrađuje govore različitih dijalekata (talijanskih i slovenskih) na malom, ali jezično izrazito bogatom prostoru slovenskog dijela Istre. Uvodom je prof.Todorović objasnila na jednostavan način kako je terenski skupljala i obrađivala građu za svoju knjigu od siječnja do lipnja prošle godine, što je sve doživjela u susretu s mještanima te usput, kako sama kaže, što je od njih naučila. Dobro osmišljena prezentacija najviše je vremena ustupila nastupima ispitanika iz spomenutih mjesta tako da smo imali priliku čuti uživo kako „pjeva“ svaki govor posebno. U monografiju su uključene, među ostalim, i mnoge anegdote, doskočice i pošalice, ali i fotografije i uspomene ispitanika. Za ilustraciju samo, koliko ovakova knjiga vrijedi stanovnicima Koparšćine, izjava jedne ispitanice iz Hrvatina da je ovo ostvarenje njenog životnog sna o sačuvanju materinjeg govora.
ALO, GREMO POD KOBJOK!
Na dvanajs agušta su dumoči iz vosi Brizuvica puli Grodinja (Brezovica pri Gradinu), skupa iz librerijon Libris iz Kopra, urganizali "Librisov poletni narečni večer". Su puzvoli beli svoje jude ki znaju koko je enbot belo puli njeh u vosi i u bližnjih kraji i anka su nan sven to puvidali (Marjan Markežič, Marjan Mikolič, Joško Mezgec, Natalija Paliska i anka drugi). Ma vero nas je belo več ki dvisto! Kubjok je njihov putok ki teče blizu vosi i tan su lipo sve pučistili i se more lipo sidet i ča urganizat, anka ples, perke je letrika i sve ča ukori! Ma judi su došli iz Tupulovca, Hrvoj, Uprtla, Grodinj i anka iz Noviga grada. Nidar ne bi pensa da jude na vosi to interešo i da če jih doč tuliko, srce mi je ud veselja belo tri numera veče! Somo san imo pensir ku čemo se kapet? Ma kad je Mirela Šavle prva pučela ražunat san reka som iz sobon "to su judi iz naših kraji" i vero smo se lipo kapili. Jo san beja naša iz enih libri ništo za puvidat koko je belo enbot na Kučibrigu, štorija, govorenje, ča je našjevalo i toko naprid, a Antonio Giudici je puvida koko se moru danas robit ti muderni mekanižmi za šenjat i besidu i sliku i sve skupa da ne gre peršo (koko se delalo u Istrapediji i koko delaju anka u Communità degli Italiani di Sissano). Anka dvi štorijice san ponjer preštija! Judi su beli kuntenti i anka su mi došli dat ruku i me puzdravit! Vero, san beja kuntenat, je bela lipa večer za čakulat i bet u kumpaniji; dobro vino, dumoči kroštuli i još čuda tega, ča ukori več? Anka Emil Zonta je beja tan iz Klavdijem i Cvetkom-lipo su kantali. Na kraju, ča reč? Hvala sen ki su to urganizali i ki su nas puzvoli! I da ne puzobin: vre dugo, dugo nisan čuja koko su se judi toko štimali da su Istrijani! Toko rečen anka jo: moremo bet i Taljani i Hrvati i Slovenci, ma ne smimo puzobit da smo Istrijani.
Ništo ud tega ča san pravija se more vidit:
https://www.youtube.com/watch?v=nOpxY1xdYj4 (brezovica 1)
https://www.youtube.com/watch?v=CCfQKVNvUP0 (brezovica 2)
Na dvanajs agušta su dumoči iz vosi Brizuvica puli Grodinja (Brezovica pri Gradinu), skupa iz librerijon Libris iz Kopra, urganizali "Librisov poletni narečni večer". Su puzvoli beli svoje jude ki znaju koko je enbot belo puli njeh u vosi i u bližnjih kraji i anka su nan sven to puvidali (Marjan Markežič, Marjan Mikolič, Joško Mezgec, Natalija Paliska i anka drugi). Ma vero nas je belo več ki dvisto! Kubjok je njihov putok ki teče blizu vosi i tan su lipo sve pučistili i se more lipo sidet i ča urganizat, anka ples, perke je letrika i sve ča ukori! Ma judi su došli iz Tupulovca, Hrvoj, Uprtla, Grodinj i anka iz Noviga grada. Nidar ne bi pensa da jude na vosi to interešo i da če jih doč tuliko, srce mi je ud veselja belo tri numera veče! Somo san imo pensir ku čemo se kapet? Ma kad je Mirela Šavle prva pučela ražunat san reka som iz sobon "to su judi iz naših kraji" i vero smo se lipo kapili. Jo san beja naša iz enih libri ništo za puvidat koko je belo enbot na Kučibrigu, štorija, govorenje, ča je našjevalo i toko naprid, a Antonio Giudici je puvida koko se moru danas robit ti muderni mekanižmi za šenjat i besidu i sliku i sve skupa da ne gre peršo (koko se delalo u Istrapediji i koko delaju anka u Communità degli Italiani di Sissano). Anka dvi štorijice san ponjer preštija! Judi su beli kuntenti i anka su mi došli dat ruku i me puzdravit! Vero, san beja kuntenat, je bela lipa večer za čakulat i bet u kumpaniji; dobro vino, dumoči kroštuli i još čuda tega, ča ukori več? Anka Emil Zonta je beja tan iz Klavdijem i Cvetkom-lipo su kantali. Na kraju, ča reč? Hvala sen ki su to urganizali i ki su nas puzvoli! I da ne puzobin: vre dugo, dugo nisan čuja koko su se judi toko štimali da su Istrijani! Toko rečen anka jo: moremo bet i Taljani i Hrvati i Slovenci, ma ne smimo puzobit da smo Istrijani.
Ništo ud tega ča san pravija se more vidit:
https://www.youtube.com/watch?v=nOpxY1xdYj4 (brezovica 1)
https://www.youtube.com/watch?v=CCfQKVNvUP0 (brezovica 2)
ISTRA - BARVE NJENIH BESED
V petek, 17.junija, je v Ljubljani, Celju in Kopru potekala Noč knjigarn. Z največjim veseljem sem se odzval vabilu k sodelovanju koprske knjigarne Libris ki je pripravila program: Istra-barve njenih besed. Emil Zonta, Klavdij Šavron in Cvetko Rakar so nas s svojim pristnim petjem popeljali od severa do juga Istre. Na originalna istrska glasbila je igral Emil Zonta. Glede na mesto prireditve, Koper, prečital sem dve svoji štorijici vezani na koprska doživetja mojega očeta: More in Bošamarin. Sledila je Alferija Bržan iz Sv.Antona ki je zelo toplo in čustveno povezala tri istrske barve, "bijelo, sivo in rijavo" v novo poetično rizbo ter dr.Suzana Todorović ki je s strokovne plati
Na moji desni: Suzana Todorović in Ingrid Celestina, povedala zanimivosti o različnih istrijanskih jezikih in ter na levi Emil Zonta, Alferija Bržan in Klavdij Šavron narečij. Za zaključek sta Emil Zonta in njegova dva kantadura zapela staro cerkveno pesem zabeleženo na Krku l.1852 z mešanim latinskim in grškim besedilom. Prelepo druženje je povezovala, in vse organizirala, Ingrid Celestina.
"Vedno imam občutek, da je tovrstno srečanje največji dobiček ne za publiko, temveč za udeležence, ker je le-to presenetljivo enkratna priložnost za spoznavanje novih, kreativnih, pozitivnih in ustvarjalnih ljudi, izmenjavo izkušenj, občutkov in mnenj."
V petek, 17.junija, je v Ljubljani, Celju in Kopru potekala Noč knjigarn. Z največjim veseljem sem se odzval vabilu k sodelovanju koprske knjigarne Libris ki je pripravila program: Istra-barve njenih besed. Emil Zonta, Klavdij Šavron in Cvetko Rakar so nas s svojim pristnim petjem popeljali od severa do juga Istre. Na originalna istrska glasbila je igral Emil Zonta. Glede na mesto prireditve, Koper, prečital sem dve svoji štorijici vezani na koprska doživetja mojega očeta: More in Bošamarin. Sledila je Alferija Bržan iz Sv.Antona ki je zelo toplo in čustveno povezala tri istrske barve, "bijelo, sivo in rijavo" v novo poetično rizbo ter dr.Suzana Todorović ki je s strokovne plati
Na moji desni: Suzana Todorović in Ingrid Celestina, povedala zanimivosti o različnih istrijanskih jezikih in ter na levi Emil Zonta, Alferija Bržan in Klavdij Šavron narečij. Za zaključek sta Emil Zonta in njegova dva kantadura zapela staro cerkveno pesem zabeleženo na Krku l.1852 z mešanim latinskim in grškim besedilom. Prelepo druženje je povezovala, in vse organizirala, Ingrid Celestina.
"Vedno imam občutek, da je tovrstno srečanje največji dobiček ne za publiko, temveč za udeležence, ker je le-to presenetljivo enkratna priložnost za spoznavanje novih, kreativnih, pozitivnih in ustvarjalnih ljudi, izmenjavo izkušenj, občutkov in mnenj."
Sljedeći projekti (radni naslovi):
Falsifikati poštanskih maraka Istre-u radu (već godinama radim na tome...)
"The Gogoj Project"-izložba, projektna faza za izložbu 2019.g.????? Ne, možda 2020..., ne 2027???
Javljanja bogorodice u Istri-mogući projekt
Pjesme i proza autorice Rosanne Bubola na talijanskom i hrvatskom jeziku - mogući projekt
Dokumentarni film o dijelu ratnog puta mog oca do zarobljavanja prilikom iskrcaja savezničkih snaga na Siciliju - nastavak i dopuna knjige "Smo beli paržuneri" - u fazi postprodukcije, dovršetak 2026.
Prijevodi nekoliko štorijica iz knjige "Smo beli paržuneri" na talijanski - zahvala ljudima u Carlentiniju (Sicilija) koji su mi pomogli s pričama iz ratnog razdoblja
Pad Nezakcija - roman, u povojima, tisak predviđen krajem 2025., početkom 2026.
Interpretacijske šetnje Pulom - od ideje do izvođenja, u razvoju
Falsifikati poštanskih maraka Istre-u radu (već godinama radim na tome...)
"The Gogoj Project"-izložba, projektna faza za izložbu 2019.g.????? Ne, možda 2020..., ne 2027???
Javljanja bogorodice u Istri-mogući projekt
Pjesme i proza autorice Rosanne Bubola na talijanskom i hrvatskom jeziku - mogući projekt
Dokumentarni film o dijelu ratnog puta mog oca do zarobljavanja prilikom iskrcaja savezničkih snaga na Siciliju - nastavak i dopuna knjige "Smo beli paržuneri" - u fazi postprodukcije, dovršetak 2026.
Prijevodi nekoliko štorijica iz knjige "Smo beli paržuneri" na talijanski - zahvala ljudima u Carlentiniju (Sicilija) koji su mi pomogli s pričama iz ratnog razdoblja
Pad Nezakcija - roman, u povojima, tisak predviđen krajem 2025., početkom 2026.
Interpretacijske šetnje Pulom - od ideje do izvođenja, u razvoju
Zanimljivi linkovi:
Web stranica moje najdraže tehničke suradnice, fotografkinje i dizajnerice: isabellabubola.com.
Želite li vidjeti što se događa i čega sve ima zanimljivog "priko Učke" oko Kvarnera posjetite:
https://www.facebook.com/pages/Primorske-pone%C5%A1trice/333851963492614
Ako vam se ne ide priko Učke, prošećite po Puli, ali bacite najprije pogled kroz web kameru tko je u điru na Đardinima:
http://www.livecamcroatia.com/gradovi-hrvatske-web-kamere/pula-web-kamera-live-cam-croatia/
Volite li kazalište? Kladim se na ove naše mlade snage:
https://www.youtube.com/watch?v=_VIvzOMPL-A
http://www.youtube.com/watch?v=z5k5RfSc2rU
Kako mogu mladi volonteri pomoći lokalnoj zajednici pogledajte primjer iz sjeverne Istre:
http://parkistra.com/blog/
Projekt Trajnostni park Istre dobitnik je nagrade Energy Globe Award za Sloveniju 2017. Bravo!
Web stranica moje najdraže tehničke suradnice, fotografkinje i dizajnerice: isabellabubola.com.
Želite li vidjeti što se događa i čega sve ima zanimljivog "priko Učke" oko Kvarnera posjetite:
https://www.facebook.com/pages/Primorske-pone%C5%A1trice/333851963492614
Ako vam se ne ide priko Učke, prošećite po Puli, ali bacite najprije pogled kroz web kameru tko je u điru na Đardinima:
http://www.livecamcroatia.com/gradovi-hrvatske-web-kamere/pula-web-kamera-live-cam-croatia/
Volite li kazalište? Kladim se na ove naše mlade snage:
https://www.youtube.com/watch?v=_VIvzOMPL-A
http://www.youtube.com/watch?v=z5k5RfSc2rU
Kako mogu mladi volonteri pomoći lokalnoj zajednici pogledajte primjer iz sjeverne Istre:
http://parkistra.com/blog/
Projekt Trajnostni park Istre dobitnik je nagrade Energy Globe Award za Sloveniju 2017. Bravo!
ZAJEDNICA MOŽE UČINITI KVALITATIVAN ISKORAK JEDINO AKO OSVIJESTI I PASIVNA ZNANJA, UMIJEĆA I VJEŠTINE SVIH SVOJIH MJEŠTANA KAKO SE ISTE NE BI ZABORAVILE I IZGUBILE, VEĆ NAPROTIV, KAKO BI SE SAČUVALE DOBIVŠI NOVU PRIMJENU, ULOGU I VRIJEDNOST.
